(24. X. – 26. X. 2025.)
“Tko će se uspeti na Gospodnju goru?”
“Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.”
Ove riječi nisu tek poetičan uvod jedne starozavjetne pjesme; one su izjava o (ontološkoj) istini svijeta. Psalam započinje tako što sve, bez ostatka, postavlja u odnos prema Bogu. Sve što postoji – postoji jer pripada.
U hebrejskom izvorniku stoji: L’Adonai ha’aretz – doslovno: “Gospodinu pripada zemlja”.
Ne kaže se “Bog je stvorio zemlju”, nego “zemlja je Njegova”. Razlika je golema: stvoriti nešto možeš i pustiti da živi samo od sebe; ali ono što ti pripada, to ne napuštaš, to nosiš u srcu, to braniš i ljubiš i kad se odmetne. Bog, dakle, nije samo Stvoritelj – On je Vlasnik i Čuvar.
Zemlja nije napušteno djelo, nego posjed Ljubavi. A to znači: tvoj život nije slučajnost.
Svaka tvoja sekunda ima pečat Božjeg vlasništva. Ti nisi “svoj”, i to nije prijetnja tvojoj slobodi – to je njezino oslobođenje. Jer tko želi biti apsolutni vlasnik sebe, prije ili kasnije postane rob svoga straha, svoga ega, svojih želja. A tko zna da pripada Bogu, više se ničega ne mora bojati: jer ga drži Ruka koja je iznad svega.
“On ga na morima utemelji, i na rijekama ga učvrsti.”
Bog temelji svijet na vodi. To je rečenica koja razbija našu potrebu za sigurnošću. (Božji potpis – priča).
U biblijskoj simbolici “more” – jam – uvijek znači kaos, dubinu, prijetnju, ono što je neukrotivo i nepredvidivo. I baš ondje, na tom nesigurnom, Bog stvara temelj. To je teološka ironija i istodobno najnježnija poruka čovjeku: da se Božja stabilnost ne gradi na ljudskoj čvrstoći, nego na Njegovoj vjernosti. Koliko puta tražimo mir tek kad sve u nama utihne! Koliko puta mislimo da Bog može djelovati tek kad smo sve sredili! Ali Bog voli more. On gradi po olujama. On stvara tlo ondje gdje ga nema.
On može iz tvojih slomljenih valova stvoriti obalu. On ne čeka da postaneš savršen da bi započeo svoje djelo u tebi. Njegov način stvaranja jest – temeljiti na nemogućem. Zato su tvoji nemiri često Njegova građa. Jer sve dok imaš oluje, imaš i dubinu u kojoj On može govoriti.
*** Zanimljivost: Ako znate nešto o igri šaha, znate da se sve svodi na to kada se kralj s obje strane više ne može pomaknuti. Nakon što je kralj uhvaćen u zamku, pobjednička strana objavljuje “šah-mat” i igra je gotova. Postoji slika koja je nekoć visjela u muzeju Louvre u Parizu, a naslikao ju je Friedrich Moritz August Retzsch.
Danas je slika popularno poznata kao “Šah-mat”. Na slici su prikazana dva šahista. Jedan je Sotona, koji izgleda arogantno samouvjeren. Drugi igrač je čovjek koji izgleda opušteno.
Ako Sotona pobijedi, on će osvojiti čovjekovu dušu. Više jezivih detalja možete vidjeti u nastavku.Prema legendi, a vjerojatno i činjenici, priča ide ovako. Šahovski velemajstor naišao je na ovu intrigantnu sliku u muzeju Louvre uz druge poznate umjetnine kao što je Mona Lisa.Velemajstor je dugo zurio u šahovsku ploču na slici i konačno primijetio nešto iznenađujuće. Tipična interpretacija slike (da je vrag imao čovjeka u “šah-mat”) bila je netočna.
Iako se činilo da je vrag očiti pobjednik, on zapravo nije pobjeđivao. Čovjek koji je mislio da gubi, zapravo je pobjeđivao. Prema rasporedu figura preostalih na šahovskoj ploči, njegov kralj je imao još jedan potez. Ovaj sudbonosni potez učinio bi ga pobjednikom igre.
Veliki majstor pozvao je kustosa i utvrdio da naslov “Šah-mat” ne odgovara sceni jer je igrač napuštenog izgleda zapravo imao sposobnost poraziti svog protivnika, iako to još nije shvaćao. Njegov kralj imao je još jedan potez.
Sada razmislite o duhovnim implikacijama ove slike sa mnom o tome što je veliki majstor otkrio. Bog opetovano u Svetom pismu uvjerava svoj narod da uvijek postoji način da se izbjegne situacija
koja se u tom trenutku čini beznadnom.
- Kad je narod Jude deportiran u Babilon zbog svoje grešnosti, Bog je otkrio da će doći budući dan oslobođenja.
- Baš kao što je Bog osigurao vodu za Izraelce u pustinji, također će se pobrinuti za njih na njihovom dugom putu kući.
- Mali dječak u Ivanu 6 imao je samo dvije ribe i nekoliko štruca kruha da nahrani tisuće ljudi. Izgledalo je kao mat, ali našem kralju je ostao još jedan potez! Skupili su 12 košara ostataka hrane nakon što je obrok poslužen.
- U Starom zavjetu Daniel je bačen u jamu gladnih lavova. Izgledalo je kao šah-mat, ali našem kralju je ostao još jedan potez i Daniel je ostao siguran.
- U Ivanu 8, to je izgledalo kao šah-mat za ženu koju će bijesni ljudi ubiti kamenjem. Ali Isus je rekao ženi da ide i više ne griješi.
- Na Veliki petak zločinac pored Isusa na križu mislio je da je kraj, ali se ipak pokajao.
Tako često u životu svijet smatramo kaosom. Uz rat, nasilje, nezaposlenost, problematične brakove, depresiju, izolaciju i još mnogo toga… lako se možemo razočarati. Ljudi se počinju osjećati izgubljenima. Tražimo smjer, ali često završimo na krivom putu. Izgleda kao šah-mat, ali ne trebamo se bojati – igra nije gotova.Našem Bogu Stvoritelju preostao je još jedan potez! Naši životi i budućnost su u Njegovim rukama. Gospodin je jedini Kralj koji nikada ne može biti poražen. ***
“Tko će se uspeti na Gospodnju goru? Tko će stajati na svetom mjestu njegovu?”
U središtu psalma pojavljuje se pitanje koje zvuči kao izazov, ali i kao čežnja.
U hebrejskom: mi ya‘aleh behar Adonai – “tko će uzaći na Gospodnju goru?”
To pitanje ne traži sportsku spremu, nego duhovnu vertikalu. To je pitanje koje odzvanja u svakom čovjeku koji osjeća da mu duša nije stvorena za ravnicu. Gora je u Bibliji uvijek mjesto susreta s Bogom – Sinaj, Karmel, Tabor, Golgota.
Penjanje na goru uvijek znači približavanje Presvetomu, ali to nije geografski uspon, nego unutarnji hod. Uspon zahtijeva napor, ali prije svega – rasterećenje. Tko želi gore, mora pustiti ono što ga vuče dolje. Ne možeš se penjati s rukama punim. Ne možeš prema Bogu, a još uvijek čuvati idol vlastite slike. Zato je ovo pitanje dramatično i nježno u isto vrijeme: tko će se uspeti?
Tko će ostati uspravan kad svi oko njega kleče pred idolima? Tko će u svijetu u kojem sve teži niže, još imati snage gledati više? To nije pitanje elitizma, nego pitanje dostojanstva srca. Bog ne traži jake, nego uzdignute.
“Onaj čije su ruke čiste i srce nedužno.”
Ovdje psalam prelazi iz pitanja u odgovor. Tko se može uspeti? Onaj čije su ruke čiste i srce nedužno.
U hebrejskom: bar kapajim uvar levav – doslovno: “čistih dlanova i pročišćenog srca”.
Riječ bar znači “bistro, pročišćeno, bez taloga”. To nije sterilna čistoća, nego unutarnja prozirnost: kad kroz čovjeka možeš vidjeti svjetlo. “Čiste ruke” znače: moj dodir sa svijetom nije prljav.
!!! Ne koristim druge kao predmete. Ne posežem za onim što mi ne pripada. To su ruke koje znaju služiti, a ne grabiti. Ruke koje su naučile da davanje ne osiromašuje, nego oslobađa. Ruke koje su umorne, ali nisu okrvavljene. !!!
“Nedužno srce” – var levav – znači srce koje je jednostavno, koje nije podijeljeno.
U hebrejskom riječ lev ne znači samo osjećaj, nego središte osobe, mjesto gdje se susreću razum, volja i želja. Dakle, srce nedužno nije srce koje nikad nije pogriješilo, nego srce koje se više ne pretvara. To je srce koje se ne dijeli između Boga i svijeta, između istine i privida, između ljubavi i straha.
“Tko dušu svoju ne podiže k ispraznosti i ne kune se varavo.”
U hebrejskom stoji: lo nasa la-šav nafšo – doslovno: “ne uzdiže svoju dušu prema ispraznosti”.
Riječ šav znači “laž, privid, ništavilo, sjaj bez sadržaja”. To je sve ono što se nudi kao blistavo, a ostavlja prazno. U tome je sažeta sva biblijska antropologija: čovjek je biće koje mora odlučiti čemu će uzdići dušu. Duša, nefeš, u hebrejskom znači dah, ono što diše, ono što prima život. Ako dušu uzdigneš prema laži, dišeš prazninu. Ako je uzdigneš prema Bogu, dišeš vječnost. Zato ovaj redak nije prijetnja, nego poziv na čuvanje daha: nemoj trošiti dah na ono što ne oživljuje.
Koliko puta se ljudska duša umori ne od križeva, nego od ispraznosti! Jer ništa ne iscrpi tako brzo kao život u prividu. Ispraznost je kada se trošiš na slike, a ne na odnose. Kad živiš u usporedbi, a ne u autentičnosti. Kad želiš izgledati sretno, umjesto da budeš miran. Tada duša, umjesto da se uzdigne, počne tonuti. Psalam nas zato poziva: čuvaj smjer svoga pogleda. Ne uzdiži dušu prema onome što ne traje, jer ćeš postati ono što gledaš.
“Taj će primiti blagoslov od Gospodina, i pravednost od Boga, Spasitelja svojega.”
Riječ “blagoslov” u hebrejskom – berakha – dolazi od glagola barak, koji znači “sagnuti koljena”. Primiti blagoslov znači biti dotaknut tim Božjim spuštanjem. Ne moraš se više dizati da bi dosegnuo Boga – On se spustio k tebi. I zato blagoslov nije u tome da ti sve ide lako, nego da znaš da nisi sam. Pravednost o kojoj psalam govori – cedaka – ne znači moralnu savršenost, nego pravo stanje odnosa. Pravedan je onaj koji je usklađen s Božjim srcem, onaj koji dopušta Bogu da ga uspravlja.
“Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.”
Riječ “naraštaj” – dor – ne označava samo skupinu ljudi rođenih u isto vrijeme, nego duhovnu obitelj, ljude iste čežnje. To je naraštaj tražitelja.A tražiti – doresh – ne znači znati gdje je nešto, nego ne prestati pitati.To je trajno stanje srca koje ne miruje.Biblija hvali one koji traže, a ne one koji posjeduju. Jer onaj koji misli da ima Boga, najčešće ga je već izgubio;a onaj koji ga traži, već je u Njegovoj blizini. “Tražiti lice Boga Jakovljeva” znači tražiti prisutnost.Lice je više od pogleda; lice je odraz bića.Tražiti lice znači žeđati za odnosom. Ne tražim Boga zato da mi riješi život, nego zato što bez Njega moj život nema smisla.To je želja da budem gledan Božjim očima,jer tek kad me On pogleda, ja postajem ono što jesam.
To je kraj psalma, ali zapravo početak svega: tražiti lice Boga znači otkriti svoje.
Čovjek koji traži Božje lice prestaje glumiti, prestaje uspoređivati, prestaje bježati. Pronađen je!
