Pitanja anonimnih korisnika:
- Mogu li se ispovjediti ako sam krštena u Pravoslavnoj Crkvi, ali živim kao katolkinja?
- Što ako na ispovijedi zaboravim priznati neki grijeh? Smijem li svejedno ići na pričest?
Odgovor svećenika:
Sakrament ispovijedi, ili sakrament pomirenja, jedno je od najljepših i najvažnijih mjesta susreta čovjeka s Božjim milosrđem. To je susret u kojem grešnik ne nailazi na osudu, nego na otvorene ruke Oca koji ga prima natrag u zajedništvo ljubavi.
Što je ispovijed?
Ispovijed je sakrament u kojem krštena osoba, iskreno priznajući svoje grijehe, prima od Boga oproštenje po služenju svećenika. Krist je ovaj dar povjerio Crkvi:
„Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ (Iv 20,22-23)
Katekizam Katoličke Crkve (KKC) uči:
„Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjega milosrđa oproštenje za uvrede nanesene Bogu i ujedno se pomiruju s Crkvom“ (KKC 1422).
Zašto se ispovijedati?
Iako je grijeh osoban, on ranjava zajedništvo Crkve i naše odnose s drugima. Zato nas Crkva poziva da ne ostajemo zatvoreni u krivnji, nego da otvorimo srce istini i milosti.
„Isus nas ne osuđuje, već nas podiže; On ne gleda na prošlost, već na srce koje želi krenuti naprijed.“
Kako se pripremiti?
Pet je ključnih koraka za dobru ispovijed:
1. Ispit savjesti – u tišini pred Bogom sagledaj svoj život u svjetlu Evanđelja.
2. Kajanje – iskreno zažali za učinjene grijehe.
3. Odluka da se više ne griješi – poželi mijenjati život.
4. Ispovijed grijeha svećeniku – jasno i bez skrivanja.
5. Pokora i zadovoljština – molitva ili djelo koje pomaže da se popravi šteta i raste u ljubavi.
Koliko često?
Crkva uči da je potrebno ispovjediti se barem jednom godišnje (usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 989), ali preporučuje se redovita ispovijed jer ona jača našu duhovnu borbu i pomaže u izgradnji kreposti. Ipak kakva je to ljubav od jednog puta godišnje?!
Što mi ispovijed daje?
1. Oproštenje grijeha.
2. Mir i pomirenje s Bogom i Crkvom.
3. Duševnu utjehu i snagu za život u svetosti.
4. Posebne milosti za iscjeljenje rana iz prošlosti
Drugi vatikanski sabor naglašava: „Koji pristupaju sakramentu pokore, dobivaju Božje milosrđe i bivaju ponovno povezani s Crkvom, kojoj su grijehom nanijeli ranu“ (Lumen Gentium, 11).
Ispovijed nije sudnica, nego mjesto ozdravljenja!
Svećenik ne nastupa kao sudac koji izriče kaznu, nego kao liječnik koji daje lijek. On je znak Božje blizine i povjerenja.
„Bog ne umara opraštanjem, mi se umaramo tražiti oproštenje“
ČESTO POSTAVLJENA PITANJA
1. Mogu li se ispovjediti ako sam krštena u Pravoslavnoj Crkvi, ali živim kao katolkinja?
Da bi pravoslavna krštena osoba mogla pristupati katoličkim sakramentima redovito, potrebno je da i formalno izrazi punu pripadnost Katoličkoj Crkvi, što se naziva primanje u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom.
Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Crkva Katolička priznaje krštenje pravoslavnih vjernika, jer je valjano“ (usp. KKC 1271), ali puno zajedništvo traži i zajedništvo u vjeri, sakramentima i crkvenom vodstvu (KKC 838).
Budući da ste sklopili brak u Katoličkoj Crkvi i djecu odgajate u katoličkoj vjeri, to već pokazuje duboku povezanost sa životom Crkve. Zato je najbolje da se obratite svom župnik koji će vas voditi prema najnovijim smjernicama Dikasterija za Istočne Crkve.
Nakon toga, bit će Vam potpuno otvoren pristup svim sakramentima, uključujući i ispovijed.
2. Što ako na ispovijedi zaboravim priznati neki grijeh? Smijem li svejedno ići na pričest?
Da, ako si iskreno ispovjedio sve grijehe kojih si se sjećao, a neki teški grijeh si nenamjerno zaboravio, taj grijeh je oprošten, ali ga treba spomenuti na sljedećoj ispovijedi kad se sjetiš.
Katekizam kaže: „Ako se vjernik sjeća smrtnih grijeha koje nije ispovjedio, dužan ih je iznijeti u sljedećoj ispovijedi“ (usp. KKC 1456).
U međuvremenu možeš pristupiti svetoj pričesti, jer nisi namjerno prešutio grijeh, i već si se pokajao.
Važno je razlikovati:
Zaboravljeni grijeh → oprošten je, ali ga treba ispovjediti kasnije.
Namjerno prešućen grijeh → cijela ispovijed je nevaljana i potrebno je ponoviti je.
Dakle, ako je pokajanje bilo iskreno, nema zapreke za pričest, a u sljedećoj ispovijedi jednostavno reci: “Na prošloj ispovijedi sam zaboravio spomenuti…”
