Pitanje anonimnog korisnika:
Hvaljen Isus i Marija!
Po orijentaciji sam homoseksualna osoba, ali s time se ne mogu pomiriti. Ne pronalazim se u toj ulozi i želim živjeti kršćanskim životom te zasnovati obitelj. Moje pitanje glasi: Je li moguće postati heteroseksualna osoba uz pomoć vjere?
Svoju nadu polažem u Boga i vjeru. Hvala.
Odgovor svećenika:
1. Priznavanje dostojanstva svake osobe:
Katolička Crkva jasno naučava da svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju, ima isto dostojanstvo kao Božje dijete.
Katekizam Katoličke Crkve (KKC): „Osobe s homoseksualnim sklonostima treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Protiv svake znakove nepravedne diskriminacije prema njima treba se boriti.” (KKC 2358)
2. Razlika između sklonosti i djelovanja:
Crkva razlikuje homoseksualne sklonosti, koje same po sebi nisu grijeh, i homoseksualna djela, koja smatra moralno neurednima i teškim grešnim činom.
„Na temelju Svetoga pisma, koje homoseksualna djela prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da „čini homoseksualni u sebi neuredni”. Suprotni su naravnom zakonu. Oni zatvaraju spolni čin darivanju života. Ne proizlaze iz istinske afektivne i spolne komplementarnosti.” (KKC 2357)
3. Poziv na čistoću i svetost:
Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću, baš kao i svi drugi vjernici koji nisu u braku.
„Osobe s homoseksualnim sklonostima pozvane su na čistoću. Po krepostima samosavladavanja koje uče nutarnjoj slobodi, ponekad i uz pomoć neophodnih prijateljstava, po molitvi i sakramentalnoj milosti mogu i trebaju, postupno i odlučno, pristupiti kršćanskom savršenstvu.”
(KKC 2359)
4. Mogućnost promjene seksualne orijentacije?
Crkva ne tvrdi da je promjena homoseksualne orijentacije uvjet za svetost, niti garantira da je promjena moguća. Umjesto toga, poziva na život u skladu s evanđeljem, što uključuje uzdržavanje od homoseksualnog ponašanja.
Ipak, razlikujemo:
1. Duboko ukorijenjenu homoseksualnost
Označava trajnu, stabilnu i identitetski oblikovanu homoseksualnu sklonost.
Takve osobe:
– imaju snažnu, trajnu privlačnost prema istom spolu,
– najčešće ne vide mogućnost promjene orijentacije,
– tu sklonost doživljavaju kao duboki dio svog identiteta.
U uputama o kriterijima za razlučivanje zvanja u vezi s osobama s homoseksualnim sklonostima u pogledu njihova prijama u sjemenište i sveta redove (Kongregacija za katolički odgoj, 2005):
„Crkva ne može pripustiti u sjemenište i svet red one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podupiru tzv. homoseksualnu kulturu” (br. 2)
2. Plitko ukorijenjena homoseksualnost
Odnosi se na prolazne ili neformirane homoseksualne sklonosti, često u mladenačkoj dobi, koje nisu postale sastavni dio osobnog identiteta.
Mogu biti povezane s emocionalnim ranama, nezrelim odnosima, traumama ili zbunjenošću.
Crkva i neki psiholozi smatraju da takve sklonosti mogu biti prevladane, osobito uz duhovno vodstvo, psihološku pomoć i ljudsku zrelost.
ZAKLJUČAK:
Katolička Crkva ne tvrdi da osoba može ili mora postati heteroseksualna da bi živjela svetim životom. Ključ je u čistoći, zajedništvu s Bogom, sakramentalnom životu i življenju Evanđelja. Svaka osoba, neovisno o sklonosti (iako teže), može voditi svet život – u tome leži nada i snaga vjere i pouzdanja u Boga.
