Duhovi, godina C
Evanđelje
Evanđelje: Iv 20,19-23:
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Homilija:
Misna čitanja svetkovine Duhova nas upoznaju s preobražavajućom snagom Duha Svetoga. Duh Sveti je taj koji okuplja i jača Crkvu kako bi mogla ispuniti svoje poslanje u svijetu: svjedočiti ljubav Božju koju nam je objavio po svome Sinu raspetom i uskrslom.
Prvo misno čitanje, odlomak iz Djela apostolskih, prikazuje sam trenutak silaska Duha Svetoga na zajednicu Isusovih učenika. Uz apostole tu su bili Isusova Majka, žene iz Galileje i Jeruzalema te ostali Isusovi pratitelji. U obličju silnoga vjetra Duh Sveti se spustio na cijelu okupljenu zajednicu, a u obličju plamenih jezika je sišao nad svakog pojedinog člana. Sve se to dogodilo u Jeruzalemu na blagdan Pedesetnice. Pedesetnica ili Šavot bio je jedan od tri središnja židovska hodočasnička blagdana. Slavio se pedeset dana nakon Pashe. Tom prilikom u Jeruzalem se slijevalo mnoštvo hodočasnika s područja Palestine i židovske dijaspore. Izvorno je to bio blagdan žetve, a kasnije, nakon Izlaska, dodatno je vezan za primanje Božjeg Zakona na Sinaju. Prema predaji to se dogodilo pedeset dana nakon izlaska iz Egipta. Dar Zakona za Božji narod bio je najvrjedniji dar koji im je Bog udijelio, jer im je po njemu pokazao kako trebaju živjeti da bi im život bio ispunjen mirom i blagoslovom. Tako je Pedesetnica postala blagdan obnove Saveza.
Učinak djelovanja Duha Svetoga je vidljiv u tome da su Isusovi učenici počeli nadahnuto govoriti o silnim Božjim djelima, koja je Bog izveo po Isusu Kristu. Apostoli su govorili svojim, aramejskim jezikom, a svi su ih prisutni čuli na svom jeziku. Radi se o hodočasnicima među kojima su bili Židovi iz dijaspore, koji su odavno zaboravili jezik svojih predaka, i pripadnicima drugih naroda, koji su gajili određene simpatije prema religiji Židova. Duh Sveti je učinio da obični Galilejci na svima razumljiv način naviještaju Božju poruku i otvorio uši slušatelja da je mogu pravo primiti. Isto to djelo on čini i danas u Crkvi i po Crkvi.
Govor apostola u raznim jezicima pokazuje kako Evanđelje ima moć da nadiđe sve kulturne i jezične barijere te svim ljudima navijesti Božje spasenje. Petar se obraća mnoštvu i u propovijedi obznanjuje da je Bog u Kristu sklopio Novi Savez sa svojim narodom. Taj Savez je zapečaćen na križu. Duga lista različitih naroda označava univerzalnost i jedinstvo Crkve. Činjenica da su apostoli govorili jednim jezikom a svi ih čuli u svom govori o čudesnom djelovanju Duha Svetoga u Crkvi.
Cijeli ovaj događaj je tako opisan da djeluje kao protuteža događaju iz Knjige Postanka poznatom kao gradnja Kule babilonske. Ljudi, prepuni taštine, odlučili sagraditi kulu do neba. Bog im je pobrkao jezike te se više nisu mogli razumjeti. Zapravo njihova taština i odbacivanje Boga ih je dovelo do toga da su se razdijelili i više se nisu mogli razumjeti. Duh Sveti ispravlja nerazumijevanje i podjele među ljudima, koje su ih zadesile zbog oholog odbacivanja Boga. Smetnja koja je zahvatila ljude na dan Pedesetnice više je izraz divljenja djelu koje nadilazi ljudske granice. Ljudima su podjele i nerazumijevanja postali uobičajeno stanje. Zajedništvo i razumijevanje djelo je sile odozgor.
Misni psalam (Ps 104) hvali Božje stvaranje i ističe snagu Božjega daha, koji je Duh Sveti i koji unosi životni dah u sve stvoreno. Sve živi od Božjega daha i ništa bez njega ne može imati života u sebi.
U drugom čitanju, odlomak iz Poslanice Korinćanima, apostol Pavao poučava da je unutarnja snaga Crkve i svakog pojedinog člana u mudrosti i snazi Duha Svetoga. Bez njega, piše Pavao, nitko od nas nije kadar kazati: „Gospodin Isus“, što je bila prva i najkraća ispovijest vjere prve Crkve. Nitko, dakle, nije kadar razumjeti i pravo ispovijedati vjeru Crkve, ukoliko nije primio Duha Svetoga. Duh Sveti, čija je uloga da brani, jača i prosvjetljuje Kristove učenike nutarnja je snaga Crkve od koje ona živi i po kojoj se izgrađuje. On djeluje tako da na članove Crkve izlijeva različite darove za različite službe po kojima se ona izgrađuje. Ipak, svi ti različiti darovi i različite službe trebaju voditi k služenju jednom Gospodinu. Zato je služenje jedinstvu i zajedništvu Crkve u svoj njezinoj raznolikosti najvažniji pokazatelj ispravnog življenja darova i službi u njoj. S druge strane poticanje podjela znak je zloupotrebe Božjih darova.
Misno evanđelje donosi prikaz susreta uskrslog Krista s učenicima. Krist udahnjuje Duha Svetoga u apostole te im daje poslanje da pomiruju i opraštaju. Izlijevanje Duha Svetoga na Crkvu nije jednokratni događaj, nego je to čin koji se događa u svakom spasopovijesnom događaju, odnosno u svakom susretu s Uskrslim. Apostoli su primili Duha Svetoga već prilikom prvog susreta s uskrslim Isusom. Duh Sveti se na posebno čudesan način izlio nad apostole i prvu Isusovu zajednicu na dan Pedesetnice. Ova dva događaja su iznimna, ali ne i jedina u kojima se Duh Sveti izlijeva na nas. Zapravo je izlijevanje Duha trajno događanje koje se događa pojedincu i zajednici svaki puta kada se ona otvara susretu s Uskrslim Isusom. Crkva je dobila Duha Svetoga na dan Pedesetnice, ali ona je pozvana da istoga Duha trajno moli, traži i zaziva te se otvara njegovim nadahnućima.
[Slično kao što udahnjivanje života u prvoga čovjeka nije jednokratni događaj koji je Bog izvršio samo na prvom čovjeku Adamu, nego proces koji se trajno treba odvijati sa svakim od nas u odnosu s Bogom. Mi nismo stvoreni kao što se u tvornici proizvode određeni proizvodi, nego smo u stanju da trebamo trajno biti stvarani, trajno oživljavani Božjim dahom, odnosno Duhom Svetim.]
Susret Uskrslog i učenika se dogodio u gornjoj sobi, u kojoj su zajedno slavili pashalnu večeru. Tu su se učenici sklonili u strahu od Židova. Bojali su se da će se gnjev Židova sada okrenuti protiv njih. Isus učenike ne kori zbog straha, niti zbog toga što su se kukavički razbježali, kada je bio uhvaćen. Ne kori niti Petra zbog zataje, nego im svima daje mir. Prvi dar Duha Božjeg je mir. I to ne običan mir, onaj koji svijet daje (v. Iv 14,27), nego mir koji nudi potpuno smirenje ljudskog srca i duše. Samim time taj mir podrazumijeva oproštenje i pomirenje te uklanjanje straha od smrti. Upravo taj mir učenici su poslani dijeliti svijetu.
