Na ovogodišnjem Križnom putu mladih okupilo se oko 190 mladih iz 30 župa naše biskupije koji su, ispunjeni vjerom i radošću, krenuli na hod od Biskupije do Knina.
Naše nakane bile su utkane u svaki korak: za našu biskupiju i mlade, za SHKM susret u Požegi te za nova duhovna zvanja.
Križni put započeli smo u crkvi Naše Gospe, slušajući riječi blaženog Alojzija Stepinca iz njegove propovijedi iz 1938. godine prigodom blagoslova zvona iste crkve – riječi koje i danas snažno odzvanjaju kao proročki poziv na vjernost i pouzdanje u Boga.
Nakon toga, na samom početku hoda, prošli smo kroz pet crkava hrvatske povijesti, uranjajući u dubinu vjere i identiteta našega naroda. Posebno snažan trenutak bio je na drugoj postaji kod crkve sv. Cecilije, gdje smo se prisjetili mjesta na kojem je, prema predaji, kralj Zvonimir položio svoj život, povezujući naš hod s poviješću vjere i žrtve našega naroda.
Od prve postaje pa kroz cijeli hod molili smo i krunicu, preporučujući Gospodinu i Gospi naše obitelji. Na cijelom putu pratila nas je i radost i pjesma, koja je davala snagu koracima i činila da se zajedništvo još snažnije osjeti.
Prolazeći kroz Potkonje, zastali smo u zahvalnosti za dar slobode te smo molili za sve hrvatske branitelje. Kod crkve sv. Bartola i groblja molili smo za oproštenje i pokoj svih naših dragih pokojnika.
Na prolasku pokraj vojarne uzdigli smo svoje molitve za mir u svijetu.
Put nas je dalje vodio do samostana sv. Ante, gdje smo imali zajednički objed i trenutak odmora, a zatim smo nastavili uspon prema tvrđavi, koji je bio i slika našega duhovnog puta.
Na dvanaestoj postaji, u posebnom poklonstvenom stavu, molili smo na osobit način za nova duhovna zvanja u našoj Šibenskoj biskupiji.
Po dolasku na trg, uputili smo se u crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, gdje smo slavili svetu Misu, koju je predvodio povjerenik za mlade don Ante Vrcić, u zajedništvu sa župnikom i gvardijanom fra Markom Đerekom te još trojicom svećenika. Misno slavlje animirao je domaći bend.
U propovijedi je istaknuto da smo na kraju Križnog puta, ali na početku svjedočenja što smo čuli, vidjeli i doživjeli. Božja riječ nas podsjeća: “Neće te više zvati Ostavljenom… nego Moja milina.” Bog nas ne gleda kroz naše slabosti, nego kroz svoju ljubav.
Isus nam govori: “Vi ste sol zemlje… vi ste svjetlo svijeta.” Pozvani smo davati okus životu i biti svjetlo drugima – ne velikim riječima, nego jednostavnom vjernošću, dobrotom i istinom.
Ovaj hod nije završetak, nego početak: da u svakodnevici budemo znak Božje prisutnosti.
“U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna.” nismo slučajni, nego ljubljeni. Neka naš život bude sol koja daje okus i svjetlo koje vodi zaključio je Povjerenik.
Na poseban način zahvaljujemo Savjetu i Uredu za pastoral mladih, skautima, svim službama, policiji i svima koji su doprinijeli organizaciji i sigurnosti ovoga dana.
Veliko hvala i našem Zvoni Bilušiću na njegovom trudu i služenju.
Posebna zahvala gvardijanu i župniku fra Marku Đereku na gostoprimstvu, otvorenosti i zajedništvu koje nam je pružio.
Ovaj križni put smo završili, ali ono što smo doživjeli – nastavlja živjeti u nama.
Vidimo se opet na putu koji vodi prema Uskrslom.
