Svetište Gospe Vrpoljačke – Crkva sv. Ante Šubićevac – Crkva sv. Frane – Katedrala sv. Jakov
5. travnja 2025.
Uvodna molitva
Križni put Isusove su stope od Pilatove sudnice do Kalvarijskog brda. Prisjećanje na taj hod sabire nas na molitvu. Duhom se sjedinjujemo i uključujemo u povorku koja je izgledno vodila do smrti, a u stvarnosti je išla prema Životu. Naša pobožnost zahvala je Isusovu djelu ljubavi i milosrđa. Hodeći za Isusom, dolazimo i do današnjih križnih putova. Evanđelje nas danas podsjeća na događaj kad su stražari došli glavarima svećeničkim i farizejima koji su ih poslali da uhvate i dovedu Isusa, a ovi im rekoše: »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« U tim riječima možemo naći i svoj odgovor zašto smo danas ovdje. Zašto smo kršćani i zašto krećemo za križem. Zato što imamo iskustvo koje je imala ta straža koju su Židovi poslali da uhite Isusa. Oni su došli do Isusa s namjerom da ga uhite. Ali kad su čuli što govori to je dotaknulo njihova srca. Kad stanemo pred Isusovu riječ imamo iskustvo da nitko nikada tako nije govorio našem srcu. Svakog puta kada se susretnem s Isusovom riječi čujem nešto što dotakne moje srce. Na to će im farizeji: „Zar ste se i vi dali zavesti?!“ Upravo nam to i danas svijet poručuje. Smatra nas zavedenima i Isusove riječi zaostalima.
Gospodine Isuse, Ti si naš Put, Istina i Život. I mi vjerujemo i znamo, Ti si Sin Božji. Dopusti nam danas hodati Tvojim stopama, slušati Tvoje riječi i dijeliti Tvoju ljubav zbog koje si prošao putem križa. Neka ovaj križni put prođemo zajedno kao hodočasnici nade koji će u tvojim očima naći milosrđe i oprost.
PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Zagledaj se u Isusa kako šutke stoji izranjen, popljuvan i iznakažen, ali do kraja poslušan Ocu. Savršena Ljubav, Ljubav koja sve podnosi. Šta je naš ljubljeni Gospodin osjećao dok su ga nepravedno osuđivali i optuživali oni koje ljubi ? Na smrt Ga osudiše ga oni radi čijeg je spasenja došao. Jesu li i tebe nepravedno osudili? Kako je teško biti prezren i odbačen. Pritišću li te težina grijeha ili osuda svijeta jer želiš služiti Gospodinu? Ne boj se! Ne boj se, Gospodin te ljubi!
Kako je Gospodin odgovorio na kušnje neprijatelja kako slušamo na početku korizme. Umjesto da kamen pretvori u kruh, On je dao sebe kao Kruh života. Ocu potpuno vjeruje pa umjesto da Oca iskušava, On se potpuno predaje u Njegovu volju. Prihvaćajući osudu, muku, poniženje i smrt, smrt pobjeđuje i daje svu čast i slavu Ocu, a meni i tebi brate i sestro život vječni. To je naš Bog, naš Gospodin, onaj koji te ljubi do zadnje kapi svoje krvi. Prikaži svoju muku i trpljenje Gospodinu, jer koji s njim trpe, s njim će biti i proslavljeni. U Njega se zagledaj, On je tvoj Otkupitelj, tvoja snaga, tvoj mir. Kralj kraljeva, Gospodar gospodara, Pobjednik, naš Gospodin. On sve izvodi na dobro u onih koji Ga ljube. Ne boj se. Njemu predaj putove svoje i On će te voditi.
Pomolimo se!
Gospodine Isuse koji si nepravedno osuđen budi uvijek moja snaga. Ispuni moje srce pouzdanjem u tvoju ljubav za mene grešnika. Pristajući na grijeh i ja sam bio jedan od onih koji su te osudili. Smiluj mi se, oprosti mi Bože moj i sve moje. Daj mi milost da se grijehu oduprem i tebi u ljubavi služim svakim otkucajem srca moga. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ
SVETIŠTE GOSPE VRPOLJAČKE
Marijansko svetište u Vrpolju jedno je od najstarijih u Hrvatskoj s počecima koji sežu u doba prije osnutka šibenske biskupije 1298. godine. Tada je svetište pripadalo trogirskoj biskupiji.
Današnja župna crkva je treća od početka gradnje, a istovremeno je i crkva svetišta. Najstariji dio koji je sačuvan je kameni pod središnje lađe, dok su dvije pokrajine lađe pridodane 1939-1940. godine.
Unutar crkve nalaze se dva kamena oltara. Središnji oltar krasi slika Gospe Vrpoljačke, dok je drugi oltar sv. Križa, poznat kao “mrtvački oltar”. Zidove krasi umjetnost ruskog slikara Ilija Ahmedova, čije freske potječu s početka 20. stoljeća.
Od posebnih zanimljivosti, crkva čuva okove Hajduka Radojice iz 17. stoljeća, a prema legendi, darovani su crkvi nakon što je Radojica zadobio slobodu utječući se Gospi od Vrhpolja. Kao marijansko svetište šibenske biskupije i šire regije srednje Dalmacije, Vrpolje je omiljeni hodočasnički cilj, posebno tijekom devetnice i na dan Velike Gospe.
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Pogledaj križ naših grijeha kojeg Isus prima na se. Križ natopljen našim grijesima. Tešku gredu koju držiš s obje ruke natovarili su ti dušmani i mrzitelji, ali si ga prigrlio kao samo blago iz Očeve ruke. Ja ti nisam takav Isuse. Meni je užasan teret kojeg mi navaljuju drugi, a ne da bih ga grlio. Koliko ljubavi mora biti u Tvom srcu kad pravedan ideš na smrtnu kaznu za ljude, pa i za one koji ti upravo tovare križ na ramena, koji su te vezali i bičevali, koji će ti srce probosti. Znao si da Tvoja smrt neće mnogo promijeniti u životima nekih. Dobro si znao da će i dalje na brat ubijati brata, sestra mrziti sestru, da nasilja i zla neće nestati dok ponovno ne dođeš. Ali si svejedno zagrlio drvo križa, zaprljano i mojim grijesima. Gledam u Tebe, Isuse, i vidim kako na Tvoj križ pada svaka grješna misao, svaka teška riječ, svaka laž, prevara, bludnja, nasilje… Oprosti nam Isuse, za svaki put kada smo na mjesto Tebe, Boga koji nas otkupljuješ i za nas patiš, stavljali lažne bogove i služili njima.
Pomolimo se!
Spasitelju naš, Isuse Kriste koji si u velikoj ljubavi prema cijelom svijetu primio križ naših grijeha podari nam snagu da i mi svoj križ spremni uzmemo i hodimo s Tobom u nadi u vječno spasenje. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
LOKVA
Neke naše starije generacije su dobro znale koliko su značile lokve za život jednog sela u Dalmatinskom kršu. Ne samo da su davale napoj „blagu“ i bile garancija da će cijelu godinu biti vode, nego su imale i svoj društveno-kulturni značaj.
Bile su poprišta okupljanja svih generacija, ćaskanja, ogovaranja, razmjene dobrih i loših vijesti, mladenačkih odmjeravanja i mnogih drugih javnih zbivanja.
I dan danas, doduše sve manje, našim mjestima začuje se: „’Oćemo li do lokve?“
TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Isuse, gledam Te kako padaš pod težinom svoga križa. Tek što si križ uzeo na sebe, već si pod njegovom težinom pao. Vojnici ti se smiju: Govorio je da će hram sagraditi u tri dana, a pada pod ovom gredom čim ju je uzeo. Kao da nitko ne mari što ti je tijelo već izmučeno bičevima koji su ti unakazili tijelo, kao da nitko ne primjećuje da jedva gledaš ispod krvi koja pada niz lice od trnja. Noseći gredu s obje ruke, padaš na lice. Sada nakon pada, na njemu imaš i zemlje. Praha zemaljskog. U takav je prah zemaljski Otac udahnuo svoj Dah života, a sad taj prah zemaljski ubija Život. Zato je Tvoj pad Spasiteljski. Po svojim ćeš padovima spasiti naš život i vratiti nam sve što smo svojim zlom izgubili.
Pomolimo se!
Isuse moj izranjeni, prvi put padaš pod križem opterećenim našim grijesima. Ljubav koju pokazuješ spremnošću da ponovno ustaneš i nastaviš agoniju za koju jedino Ti znaš kuda vodi ,bez obzira na cijenu koju plaćaš za naše spasenje, daje nadu da svaki put kad padnem zahvaljujući Tebi mogu ustati i krenuti putem vječnoga spasenja. Hvala Ti na trenucima kad si uz mene i kad mi daješ snagu i nadu da ustanem i krenem za Tobom. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
CRKVA SV. LOVRE
Nalazi se u Donjem Polju u prostoru starog groblja mjesta Jadrtovac. Radi se o jednobrodnoj građevini s kvadratnom apsidom, pravilne orijentacije. Na južnom zidu lađe i pročelnom zidu nalazi se po jedan portal romaničkih karakteristika, sa polukružnom lunetom. Iznad portala na pročelju je prozor u obliku četverolista a na vrhu pročelja je zvonik na preslicu.
Uz portal na južnom zidu lađe je prozor zatvoren tranzenom na kojoj su otvori u obliku kruga. Prozor istih karakteristika nalazi se i na apsidi. Apsida i lađa su presvođene prelomljenim gotičkim lukom. Oko crkve je značajni arheološki lokalitet sa preko 100 grobova iz IX. stoljeća koji dokazuju da je današnja crkva napravljena na mjestu znatno starije ranokršćanske građevine.
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Isus na svojem križnom putu dolazi do trenutka kada susreće svoju Majku. Majka Marija je na svom životnom putu prošla toliko radosti, ushićenja, toliko straha, nejasnoće i bojazni, da je sigurno imala potrebu stati, razmisliti i nastaviti uspravnim korakom ići naprijed. No, toliko puta u njenom životu je bilo stvari, okolnosti postupaka kako sumještana, rodbine, tako i vlastitog sina, koji su joj ostavili prostora za zbunjenost, zatečenost, nejasnoću.
Tako je sigurno bilo i samo odvođenje njenog sina, no njenog i našeg Spasitelja Isusa Krista na suđenje, osuda i vođenje na pogubljenje. I u našim životima, toliko toga ostaje nejasno, nedorečeno, neobjašnjeno do kraja.
Pomolimo se!
Svemogući Bože, budi nam oslonac na svim našim putevima. Budi nam putokaz na svim našim raskrižjima, u svim našim nedoumicama. Budi nam štit i zaštita u svim našim tegobama. Svemogući, neka život i predanje tvojoj volji Blažene Djevice Marije bude poticaj i sigurnost nama, da nas Ti nikada ne ostavljaš i da si trajno s nama. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
CRKVA SV. JURE
Naš sveti Jure klasična je romanička crkvica sa lunetom iznad vrata, zvonikom na preslicu i apsidom, tako da je smještamo u razdoblje između 9. i 11. stoljeća. Don Krsto Stošić o njoj piše ovako:
”Crkva sv. Jurja na brežuljku usred Donjeg polja učinjena je kao mnoge seoske i poljske crkvice. Oko nje je groblje, ali nema nikakvih znakova u kamenu, i kućica kao mrtvačnica.”
U pismu pape Pia 23. 10. 1458. navodi se svećenik Grgo Dobroević kao upravitelj ove crkve te sv. Vida u Sajenicama, Gospe u Srimi i sv. Duha u gradu. U doba turskih navala vjerojatno je stradala crkva (kao i sve druge po selima), pa se slika sv. Jurja iz naše crkve prenosila u grad.
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Ti si, Gospodine, osjećao težinu križa na svojim leđima. Iscrpljen, iznemogao, ismijan i ponižen od svih, nesiguran u sljedeći korak išao si kamo su te put i svjetina vodili. Nada za izdržavanje puta bila je sve slabija. No, u trenutku kad si bio na rubu, Šimun iz Cirene podmetnuo je svoja leđa. To nije bila njegova volja i nije znao tko si. Osjetio je Tebe kroz hod i shvatio je s kim dijeli muku križnoga puta. Nada u kojoj je kraj težine trenutka i puta, zrcalila se u Tvom i Šimunovom pogledu. Tvoja u spoznaji pobjede, a njegova u zajedništvu s Tobom.
Prepoznajem li ja Tebe, Bože moj? Vidim li te u onima s kojima živim? Mogu li biti Šimun Cirenac u svijetu tražitelja smisla; u kojem postojiš samo kad si viđen; u kojem jesi onoliko koliko imaš; u kojem si ‘faca’ kad se naslađuješ; u kojem se izruguješ onome što nije in; u životu samaca koji su na marginama društva i svugdje gdje su oni koji sami ne mogu nositi težinu svojih životnih iskušenja?
Pomolimo se!
Udjeli nam Gospodine snage, svete mudrosti da i mi budemo ono što je tebi bio Šimun Cirenac; nada onima koji beznadno nose svoje životne križeve. Pomozi nam, Bože naš da se u trenutcima poteškoća ne osjetimo samima i napuštenima jer je životni križ milost koju treba prihvatiti kao put proslave. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
CRKVA SV. JOSIPA
Današnja crkva posvećena je 1998., no župa sv. Josipa radnika u Ražinama postoji od 1964. kada je dekretom biskupa Josipa Arnerića posvećena sv. Josipu. Prvi župnik bio je don Ivo Babačić, a sada tu dužnost obnaša don Donald Marković.
Župa Ražine iznimno je važna za Ured za pastoral mladih šibenske biskupije. U vrijeme preuzimanja Pastorala mladih don Ante Vrcić bio je ovdje župni vikar. U ovoj crkvi pokrenuta je, sada već nadaleko poznata, Katolička akademija i još mnogo drugih projekata Ureda, a Ražinke i Ražinci daju nemjerljiv doprinos svojim nesebičnim radom. Od srca im hvala!
ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Isus dopušta nekoj samilosnoj ženi Veroniki da mu pruži rubac i obriše lice. U ovom činu kao da nam Isus hoće pokazati koliko je potlačenih, odbačenih i na razne druge načine potrebitih u našoj okolini koji su kao i On ostavljeni od svih.
Uči nas da ne sudimo ako su se u takvim situacijama našli možda i svojom krivicom već da u poniznom činu prignemo svoja koljena i baš kao i Veronika, svakome pružimo rubac utjehe i nade da nisu napušteni od svih. Zauzvrat ćemo dobiti najveću moguću nagradu, otisak lica samoga Boga. Pogled u taj otisak je pogled u zrcalo onog što jesmo, našeg života, ljubavi i milosrđa.
Pomolimo se!
Gospodine, ne dopusti da svojim postupcima nagrđujemo lice drugoga. Ne dopusti da bježimo od lica Tvojega. Dopusti da poput Veronike, malim i neznatnim gestama brišemo lice sina Tvoga. Molimo te, daj nam milost da budemo otvoreni pomaganju svima koji su u potrebi te da tako zaslužimo dobiti odraz Tvog lica u našem rupcu, u našem životu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
RAŽINSKO GROBLJE
Iako smo blizu gradskog groblja Kvanj, još je jedno groblje razlog što je ovo postaja. Tzv. Ražinsko groblje, posljednje je počivalište mnogih kojima se ne zna imena. Ponajviše su to žrtve ratova na ovim prostorima, 2. svjetskog i Domovinskog rata. Tu su kroz povijest pokapani ljudi koji su umrli od teških zaraznih bolesti, isto tako i društveni otpadnici, a i između ostalih i samoubojice jer obitelji nisu htjele da budu pokopani u obiteljskim grobnicama.
Pomoliti ćemo se za sve koji nisu imali dostojan ispraćaj, sve kojima obitelji ne znaju da im je upravo ovdje posljednje počivalište, sve kojima je ovdje život nasilno prekinut bez pravednog suda, sve one za koje nikada nije prikazana sveta Misa za pokoj duše.
Pokoj vječni daruj im Gospodine! I svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru. Amen.
SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Od svih postaja križnog puta, upravo se pad stalno ponavlja. Tvoj ponovni pad, Isuse, uznemirio je i vojnike koji bi htjeli što prije posao privesti kraju, jednako je uznemirio i znatiželjnike kojima vjerojatno nije do kraja jasno zašto su uopće tu, no još više one koji Tvoju muku i muku Tvoje Majke doživljavaju svojom. Svi oni osjećaju svoj udio u tom grijehu, a time i svoj udio u Tvome padu. Nakon što ti je Cirenac dio puta pomogao nositi drvo križa, i nakon što ti je srce malo ogrijala ljubav i blizina Veronike, padaš kao da se ništa nije dogodilo. U tvom se ponovno padu vidim i ja, Isuse. Nakon što mislim da sam malo stao na noge od svojih poroka, od svojih užasnih navika koje muče mene i ljude koji žive sa mnom, od svoje sebičnosti i oholosti zbog koje mislim kako je razumijem najbolje, opet sam licem u zemlji. Ovo je postaja koja me podsjeća na to kako sam popljuvao vlastite snove, kako sam zaboravio sva tvoja ohrabrenja i poticaje. Najradije bih ostao ležati i da svi zaborave kako sam išta pokušavao, kako sam išta htio, da sam uopće postojao.
Pomolimo se!
Gospodine Isuse, jako si dobro znao što nama najbolje ide. Padovi. Tebe su na padove prisilile sile našeg grijeha i zlo svijeta. Mi smo najčešće sami uzorci naših padova i naših neustajanja, iako nas još više boli kada padamo jer su nas drugi, najčešće bližnji gurnuli. Pomozi nam da nikada ne budemo oni koji podapinju noge drugima, nego oni koji blagoslivljaju svoja i tuđa ustajanja, po kojima ćemo gradili mir u običnim situacijama svagdanjeg života. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
KAPELICA SV. MARE
Prvi zabilježeni spomen ove crkve seže u 15. stoljeće, a sama svetica je živjela još u davnom trećem stoljeću nakon Krista. Mnogi ne znaju da je svetica kojoj je crkvica posvećena ustvari sv. Margarita. Povijest bilježi kako je mala Margarita vrlo mala ostala bez majke, a njezina odgajateljica ju je upoznala s kršćanstvom. Tako je Margarita prihvatila novu vjeru te se zavjetovala na djevičanstvo. Jedan plemić ju je htio oženiti kada je imala petnaest godina, a ona je to odbila, pa ju je on želio zastrašiti. Optužio ju je da je kršćanka, no sv. Margarita se nije prestrašila već je hrabro za svoju vjeru i djevičanstvo podnijela muke.
Danas se štuje kao zaštitnica porodilja, pa ju je za svoju zaštitnicu prihvatila i udruga Betlehem koja se svaki petak od 17 do 18 sati okuplja u crkvi sv. Mare na molitvu za nerođenu djecu i mlade obitelji. Rado pozivaju i sve druge ljude dobre volje da ime se priključe u molitvi.
OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
„Kćeri jeruzalemske! Ne oplakujte mene ,nego oplakujte sebe i djecu svoju”
Gospodine Isuse, kako je veličanstvena i savršena tvoja ljubav, kad u najvećim tjelesnim i duševnim bolima, kroz koje prolaziš, ljudskom razumu neshvatljivoj ljubavi, umjesto prihvaćanja suza ganutih žena, Ti se potpuno predaješ Božjem poslanju, živjeti do kraja za druge.
Isus riječima upućenim ženama, nama otkriva izvor svih zala, patnji i nepravdi, a to je grijeh koji zbog svoje ljudske slabosti prihvaćamo od duhovnih sila tame.
Žene su prve na udaru jer su nositeljice života. Svojim obraćanjem ženama Isus nam jasno govori da molimo za dostojanstvo žene i majke, jer danas je više nego ikada napadnuta žena koja je predana Božjem poslanju majčinstva.
Pomolimo se!
Isuse, hvala Ti za poruku koju si nam poslao da molimo za naše žene, majke, a osobito za zaštitu nerođene djece. Molimo te za žene, majke i djecu čija su srca probodena bezbroj puta za sinovima, muževima očevima, koji su položili svoj život na križnim putovima, po jamama, klisurama, rudnicima, poljima, braniteljima u Domovinskom ratu, po zatvorima i komunističkim logorima. Molimo te i za sve odvedene i pobijene iz naših bolnica. Posebno molimo za žrtve odvedene i naše šibenske bolnice 5.studenog 1944, njih 50 pobijenih u Ražinama i Donjem polju, kao i 400 uhićenih koji se nikad nisu vratili. Molimo te Gospodine Isuse za dar opraštanja! Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
KRIŽ NA BALDEKINU
Ovaj dio Šibenika dobio je ime Križ upravo po tom starom križu podignutom na pola puta između težačkog grada Šibenika i njihovih polja, vinograda i maslinika. Uz križ postojala je i kapelica s Majkom Božjom koja u naručju nosi djetešce Isusa. Nedaleko od križa s raspelom postojao je i izvor na kojem su šibenski težaci napajali konje i uz koji su se okupljale šibenske ‘mlikarice’ kada bi se vraćale iz grada pa bi na izvoru oprale posude u kojima su nosile mlijeko.
Prema svjedočenjima starijih Šibenčana kameni križ s raspelom i kapelica srušeni su pedesetih godina 20. stoljeća. Od njih nema više nikakvog traga, ali je taj križ ostao duboko urezan u kolektivnom pamćenju Šibenčana. Ovaj velebni novi križ postavljen je 2024. godine blizu mjesta gdje je bio stari križ.
DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Na putu prema Kalvariji Isus treći put pada pod križem. Taj pad nam govori o padu današnjeg čovjeka, depresivnog, izgubljenog, udaljenog od Isusa, od samog sebe i svoje vlastite duše i koji traži duhovnost u kojoj nema Boga, nema Krista.
Današnji kršćani su zaboravili za Boga, zaboravili su na sakramente koje nam daje Isus sin Boga živog preko naše Majke Crkve. Izdaja, omalovažavanje, ismijavanje, nevjera i pljuvanje po svemu svetom današnji svijet vodi u propast, a nas u malodušnost, a to je na svom križnom putu prošao i Isus. No, primjer i naša misao vodilja je Isusovo ponovo ustajanje. Taj križ je nada, nada u novi život, nada u uskrsnuće i nada da ćemo se nakon ovozemaljskog života i naše doline suza ponovno susresti sa našim Spasiteljem. U današnjem modernom svijetu nedostaje nade, nade u bolje sutra, nade u obiteljima i nade u našoj napaćenoj zemlji i u svijetu. Ta nada koju nam Isus pruža govori da ćemo sve kušnje i svu muku ovog svijeta uz njegovu pomoć prebroditi i izaći kao pobjednici. Pobjednici nad tamom, pobjednici nad zlim i nadom će naše obitelji i naš narod oživjeti vjeru svojih djedova i pradjedova i uz Božju pomoć krenuti prema svjetlu, krenuti prema Isusu Kristu koji je jedini put, istina i život.
Pomolimo se!
Daj nam Gospodine, da povjerujemo Tebi treći put oborenom na tlo. Daruj nam milost da slušamo Tvoj glas koji nas poziva po imenu i izdiže iz naših mana, iz naših sramota i grijeha, a ne da slušamo glas tužitelja braće koji i nas i braću našu poznaje samo po zlu. Ne dopusti da živimo u tuđim prošlostima i braću svoju promatramo kroz njihove grijehe i slabosti. Daj nam u svakome gledati Božju sliku. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
40 DANA ZA ŽIVOT
Inicijativa „40 dana za život“ je ekumenska molitvena pro-life inicijativa za život, a posredno i inicijativa za zaustavljanje abortusa. Pokrenuta je 2007. godine u studentskom gradu College Station u Texasu, odakle se u kratkom roku proširila na čitav svijet. Na svjetskoj je razini u njoj dosad službeno sudjelovalo preko milijun ljudi svih kršćanskih denominacija u preko 1000 gradova u 64 zemlje na svijetu.
Inicijativa „40 dana za život“ daje rješenje. Oblikovana je prema Svetome pismu i okuplja kršćane svih denominacija na zajednički angažman za zaštitu života nerođene djece, iscjeljenje žena koje su abortirale, obraćenje medicinskog osoblja koje vrši abortuse te političara i aktivista koji ga zagovaraju i promiču. Inicijativa nudi duhovnu, moralnu i materijalnu pomoć svakoj majci i ocu koji razmišljaju ili su donijeli odluku abortirati svoje dijete.
DESETA POSTAJA
Isusa svlače
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Gospodine Isuse, došao si do mjesta gdje će se nebo konačno spojiti sa zemljom i sva pravda zadovoljiti, ali cijena pravde je Tvoja smrt. Ipak, prije razapinjanja s krivca treba skinuti odjeću. Nema časnog umiranja za zločince, oni nemaju dostojanstvo. Dopuštaš obeščašćenje i šutnjom spuštaš glavu. Tvoja spuštena glava bila je jedino dostojanstvo koje Ti je ostalo. Neshvatljiva je ta Božja šutnja koja dopušta ljudskoj slobodi srozati se u najdublje ponore zla i sramote. Vojnici s Tebe svlače haljine i, budući da je vrijedna i posebna, otkana u jednom komadu odozgo nadolje, bace kocku za nju. Još češće se to danas vidi, neki bacaju kocke i zarađuju uzimajući tuđe dostojanstvo, uzimajući tuđu čast, izrugujući i ponižavajući druge. Kao što su zlom zahvaćeni ljudi oduzeli čast Tvog vlastitoga tijela, isto to čine i danas. Još gore, ponekad sam među tim ljudima bio i ja. Sudjelovao sam u sramoćenju drugih, dodavao otrovne komentare, naslađivao se tuđem nesretnom kraju, podjarivao druge i huškao, dodavao laži i solio rane. Solio sam i svoje rane. Često nisam poštovao ni dostojanstvo, ponižavajući sam sebe sramotnim stvarima koje ne priliče kršćanskim očima, ušima i rukama.
Pomolimo se!
Gospodine Isuse, dok ti skidaju haljine sjećam se svoje krsne haljine za koju mi je svećenik rekao: Donesi je neokaljanu u kraljevstvo Božje. Ti Isuse, najbolje znaš da je moja haljina uprljana grijesima kojih se sramim i zbog kojih nisam dostojan zvati se Sinom Očevim. Daruj mi hrabrosti povjerovati da mogu oprati i obijeliti haljinu svoju u tvojoj krvi za mene prolivenoj. Ohrabri nas, Isuse, da ogolimo svoje srce pred Tobom, da se očistimo od grijeha i damo pravednu zadovoljštinu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
GIMNAZIJA ANTUNA VRANČIĆA
TTridesetih godina 20. stoljeća šibenska Gimnazija je brojila više od tisuću učenika, a nastava se odvijala u neadekvatnom prostoru te je bilo potrebno izgraditi novu školsku zgradu. Kamen temeljac postavljen je 1935. godine. Radovi su trajali svega sedamnaest mjeseci. Dana 9. svibnja 1937. svečano je otvorena novoizgrađena zgrada uz veliko slavlje brojnih uglednika, građana, uzvanika i učenika. Državna realna gimnazija dočekala je školsku godinu 1937./1938. u novoj zgradi koja će postati jedan od prepoznatljivih simbola Šibenika i u kojoj se i danas nalazi.
Tijekom Drugog svjetskog rata služila je kao vojarna i vojna bolnica, doživjela je brojne uspone i padove država, politička previranja i promjene školskih sustava, ali kontinuirano je radila poučavajući i odgajajući generacije učenika.
JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Sad kad si donio drvo do Golgote, dovršeno je tvoje miješanje u svijet, Isuse. Vojnici koje si živcirao i svećenici koje si prokazivao napokon će te riješiti. Liječio si subotom, trgao klasje subotom, opraštao si grijehe i izgonio zloduhe, razbacivao si i prevrtao hramske stolove, ali što si se petljao, petljao si. Sad je red na nama da uredimo svijet po našoj mjeri, a ne po tvojim pravilima okretanja drugog obraza. Pribili su ti ruke, prikovali su ti noge, a križ uspravili da visi između neba i zemlje. Ne možemo se usporediti s tvojim raspećem, ali smo svi dotakli trenutke kad smo visjeli između neba i zemlje. Često nas životne tjeskobe natjeraju poželjeti da smo ili na zemlji ili da nas nema među živima. Poznato nam je udisati bol, izdisati jauk. Znali smo se naći nepravedno pribijeni, a znali smo i sami skriviti i svoje i tuđe razapinjanje. Samo što si ti s križa oprostio i blagoslivljao.
Pomolimo se!
Isuse, neka Tvoja muka i bol dotaknu u mome srcu sve ono što je ostalo tvrdo i zatvoreno. Neka Tvoja molitva i praštanje s križa stvore u meni novo srce koje će ljubiti bližnjega, praštati neprijatelju i moliti za spas čitavoga svijeta. Podari mi snage da nosim svoj križ, kad on postane moja svakodnevnica, kad me obuzmu tuga i nemoć. Neka mi tada Tvoje svete rane osvijetle ovu „Golgotu“ života koju moram proći, kako bih i ja mogao dati sebe do kraja i svojim križem zaslužiti vječno spasenje. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
SAMOSTAN SV. ANTE ŠUBIĆEVAC
Samostan sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu najmlađi je samostan Provincije presvetog otkupitelja. Provincijski kapitul održan u Splitu 1. – 5. IX. 2009. godine obvezao je Provincijski definitorij da redovničku kuću na Šubićevcu u Šibeniku proglasi samostanom, što je Provincijski definitorij učinio na svom sastanku u Šibeniku 8. II. 2010. godine te samostanu dao naslov: Sv. Ante Padovanski.
Time je okončana dugogodišnja rasprava o potrebi i izgradnji novog samostana u Šibeniku jer samostan sv. Lovre nije bio prikladan za stanovanje okolnih franjevaca/župnika u gradu Šibeniku zbog teškog pristupa, a i zbog potrebe temeljite obnove. Naime, već 70-tih godina prošloga stoljeća u Šibeniku je nastalo novo gradsko naselje u uvali Šubićevac, a ondašnji šibenski biskup msgr. Josip Arnerić odlučio je osnovati novu župu i povjerio je Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja. Tako je u toj uvali na Šubićevcu, na prijevoju u Mažuranićevu ulicu na broju 104 osnovana nova župna zajednica koja je tu ostala punih 29 godina, točnije od 30. XI. 1978. do 15. XI. 2007. godine kada je bila izgrađena i blagoslovljena nova redovnička kuća, uređena za stanovanje više fratara zajedno s novom crkvom sv. Ante Padovanskog. Odluku o gradnji donio je Provincijski definitorij 12. IV. 1999. godine, poslije dobivene građevinske dozvole i prihvatio idejni projekt ing. Nikole Bašića za izgradnju crkve i samostana. Kamen temeljac bio je blagoslovljen 4. XII. 2002., a zaglavni kamen stavljen 15. XI. 2007. godine. Uz crkvu je podignut vitki zvonik s 38 metara visine. Tako je iz temeljnoga kamena izrasla crkva u čast sv. Ante, kao i nova, najprije redovnička kuća, a potom i samostan.
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Isusova smrt na križu najočitiji je znak ljubavi prema svakom čovjeku, bez iznimke. Takva je ljubav savršena i bezuvjetna jer ne isključuje nikoga. Takvu ljubav Isus postavlja kao imperativ iza nas. Osjećamo se nespremnima tako ljubiti jer je toliko onih koji su nas povrijedili, zlo nam nanijeli, nepravdu učinili.
Ipak, dokle god se smatramo hodočasnicima na putu do punog jedinstva s Isusom, njegov zahtjev stoji pred nama kao izazov. Preduvjet za takvu ljubav je praštanje. Djelo je milosrđa: uvredu oprostiti! Djelom potvrditi ono što riječima molimo u Očenašu: ‘Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim’. I dok tako molimo srce nam može ostati stvrdnuto, bez želje i odluke praštati uvrede koje su nam nanesene. Umirući Isus moli: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’ (Lk 23,34) Jesmo li mi teže uvrijeđeni nego što je to bio Isus? On nas s katedre križa poučava da u svijetu ispunjenom progonstvom, mržnjom i osvetom budemo njegova alternativa, da ostvarujemo milosrđe Božje poput njega. Milosrdni nas raspeti Isus potiče da mržnju i osvetu zamijenimo ljubavlju i praštanjem.
Pomolimo se!
Milosrdni Isuse, umro si opraštajući svojim progoniteljima. I nama si tada oprostio sve naše grijehe. Pozivaš nas da opraštamo kako bi i Otac nebeski nama oprostio sve naše prijestupe. Daj nam spremnosti uvrede oprostiti i tako k tebi doći. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
TVRĐAVA BARONE
Građena je prema projektu Antonija Lenija na brdu Vidakuša za potrebe obrane grada od Turaka. Na gradnji ove tvrđave inzistirao je zapovjednik obrane grada barun von Degenfeld, po kojem se tvrđava i naziva Barone. Građena je, kao i susjedna tvrđava sv. Ivan, u vrlo kratkom roku, ali svejedno prateći suvremena dostignuća gradnje. Zanimljivo je da je gradnja obje tvrđave trajala samo tri mjeseca i da su svi građani, od najmlađih do najstarijih dali svoj doprinos i pomogli gradnji. Turci su i napali grad, sa višestruko nadmoćnijom vojskom, otprilike oko 20 000 vojnika, međutim hrabri Šibenčani su se obranili, ponajviše zahvaljujući tvrđavama Barone i sv. Ivan.
TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Ovo je kraj putu križa. Putu umiranja. Putu našega spasenja. Ovo je put koji vodi u Život vječni. Put ljubavi, put milosrđa i najvažnije put nade! Ovo je putovanje u kojemu želimo koračati za Kristom, i njegovim križem. Želimo slijediti Isusa, noseći svoje životne križeve upravo onako kako nam je i sam rekao „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ I, evo nas, tu smo. Imat ćemo novu nadu! Okupljeni u njegovom malom stadu opet krećemo za njegovim stopama svaki dan iznova uz novu nadu.
Znamo da je težak put pred nama i da neće biti lako. Teško je susresti se i nositi se s nepravdom, osudom i izdajom. Teško je biti nevin, a biti osuđen na smrt. Teško je biti bičevan, izrugivan, mučen i raspet na križ. Teško je podnositi neopisive bolove, ponižavanja, vrijeđanja. Teško je imati i zadržati vjeru i nadu u tim trenutcima. Teško je odreći se samoga sebe, odreći se svojih grijeha i slabosti. Teško je svakodnevno nositi svoj križ i ići za Isusom. To je protiv svake logike. Zar je toliko teško izgubiti život svoj poradi Krista koji je sama ljubav i milosrđe i nada, poradi spasenja koje nam daje i kojega očekujemo? Zar je, doista, toliko teško izgubiti sebe poradi Kraljevstva?
Pomolimo se!
Isuse dok umireš na križu vidimo novo svjetlo novu nadu. Po tvojoj smrti dolazi spasenje. Dolazi Nada. Dolazi Vječnost. Dolaziš ti. Ti si naš Put, naša Istina i naša životna nada. Ti si naša Ljubav, naša Nada! Ti si pobijedio smrt! Daj nam potrebne snage, jakosti i izdržljivosti i budi uz nas u bezizlaznim situacijama, kada budemo shrvani bolešću, siromaštvom, očajem, strahovima, depresijom i beznađem. Budi ti naša nada i svjetlo koje će zasjati u mračnim trenutcima našega života! Isuse, molimo te budi uz nas!
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
CRKVA GOSPE VANKA GRADA
Crkva Gospe vanka grada sagrađena je sredinom 18. stoljeća (1740. g.), na mjestu nekadašnje crkve sv. Kuzme i Damjana i groblja koje se prostiralo oko crkve na prostoru današnjeg parka. U 19. stoljeću je dodana kapelica sv. Križa na bočnoj strani. Mnoge današnje gradske crkve su nekada bile izvan gradskih bedema, koji su se kroz stoljeća pomicali, ali samo je ovoj ostao u imenu dokaz i po tome je specifična, jer samim svojim imenom priča o povijesti Šibenika.
ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polaž u grob
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
Jer si svojim svetim križem
svijet otkupio.
Isusovo beživotno tijelo položeno je u hladni kameni grob. Sve se čini završeno. Njegovi najmiliji stoje u tišini, tuzi, nevjerici i strahu. Čini se da je smrt pobijedila. No, upravo u ovoj tišini groba krije se obećanje novog života. To je razlog naše nade. Ono što se čini kao poraz zapravo je priprema za najveću pobjedu – uskrsnuće. Isus je rekao: “Ja sam uskrsnuće i život; tko vjeruje u mene, živjet će, makar i umro.” (Iv 11,25)
Što su naši “grobovi” – trenuci očaja, gubitka, tuge ili neuspjeha. Često se čini da su ti trenuci konačni, da nema izlaza. No, Isus nas uči da grob nije kraj, nego početak nečeg novog. U tami groba sjaji svjetlo uskrsnuća.
Zato i u našim najtežim trenucima, kada sve izgleda izgubljeno, možemo se pouzdati u Božje obećanje – nakon tame dolazi svjetlo, nakon smrti dolazi život.
Pomolimo se!
Gospodine, u trenucima kada se osjećamo zarobljeni u tami kada ne vidimo izlaz, daj nam vjeru da si Ti s nama, podsjeti nas da ti uvijek donosiš novi život. Daj nam strpljenje i vjeru da čekamo tvoje uskrsnuće u našim životima. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
CRKVA I SAMOSTAN SV. FRANE
Samostan sv. Frane je najstariji u gradu i izvorno se nalazio izvan gradskih zidina. 1321. je srušen zbog straha da se neprijatelji grada tu utabore. Franjevcima je zauzvrat dodijeljen prostor unutar gradskih zidina. Od početka 14. stoljeća franjevci počinju izgradnju oko crkvica sv. Martina i sv. Mihovila u kojima su služene mise dok samostan nije izgrađen. Samostanska knjižnica, dozidana iznad crkvice sv. Martina, jedna je od najvrjednijih u Hrvatskoj, u kojoj se čuva oko 150 inkunabula, brojni manuskripti, razne rijetke knjige, te poznata Šibenska molitva, prvi pjesnički tekst napisan latiničnim pismom na hrvatskom jeziku. Samostan posjeduje vrlo vrijednu zbirku umjetnina koja je izložena u samostanskom muzejskom prostoru.
Ipak, najvažnije je da je samostan sv. Frane službeno svetište prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića, rođenog Šibenčanina. Točan datum rođenja ne znamo, pretpostavlja se oko 1340. godine, ali znamo da umire u Jeruzalemu 14.11.1391., stoga se tog datuma slavi njegov spomendan. 1889. godine je odobreno njegovo štovanje u Šibeniku, dok je svecem Katoličke Crkve proglašen 21. lipnja 1970.
Završna molitva
Hodali smo danas s Tobom i za Tvojim križem, Gospodine Isuse i razmišljali o tvojom muci. U ovom se događaju se krije sav smisao, smisao ljudskog života, smisao stvorenog svijeta, smisao zemlje i neba. U događaju Isusova križa nalazi se smisao svake ljudske patnje, svakog ljudskog umiranja, svake osude i izdaje, svake dobrote i milosrđa. Isuse, pomozi mi da doista otkrijem smisao svog života kroz Tvoj križ i smrt koja ne završava grobom nego Uskrsom i nebeskom slavom.
Svemogući vječni Bože, koji si se spustio do zemlje, licem u zemlju, koji si se odjenuo u našu ranjivu ljudskost, koji si se ponizio do mučeništva i nečasne smrti usred uvreda, prezira i sramote, sve samo da bi spasio stvorenje koje te je uvrijedilo i obuklo se u blato krivnje.
Sine Otkupitelju, koji si za mene prošao zemaljsku napuštenost, zapečati u meni osjećaje i doživljaje sebe koje si probudio u mojemu srcu, da se nikad ne odijeli od Tebe koji si sama Ljubav.
Duše Branitelju, rasplamti u meni svoje darove i uvodi me u svu Istinu!
Uništi Bože u meni sve što nije po Božjoj volji i svetom vatrom ljubavi u mom srcu ispiši svoje boli, da se u svojim bolima odmorim na Tvom srcu, da iz njega crpim snagu i mir. Neka se sav svijet stavi pod zaštitu Tvoje Predragocjene Krvi, i svi ljudi spoznaju da pravi mir samo od tebe dolazi. Neka nam u srcima uvijek gori riječ koju smo danas čuli „Nikada nitko nije ovako govorio!”
POTPUNI OPROST
Što je potpuni oprost?
Oprost je prema definiciji Katekizma Katoličke Crkve (KKC 1471) „otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana u svetoj ispovijedi, kada svećenik u ime Krista izgovara riječi odrješenja: ‘Ja te odrješujem od grijeha tvojih’.”
Uz oproštenje grijeha postoje i zaslužene vremenite kazne koje u zemaljskom vremenu valja ispaštati. Ako ih se nismo oslobodili na ovom svijetu, onda ih nosimo kao ”prtljagu” sa sobom u drugi život, u čistilište.
To znači…
IIako smo se pokajali i ispovjedili grijehe, ostale su posljedice naših grijeha koje nam Crkva iz riznice blaga koje je Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem zaslužio, ima ovlast udijeliti potpuni oprost.
Oprost kojeg danas izmolimo možemo namijeniti za sebe ili za pokojne u čistilištu.
Duše Branitelju, rasplamti u meni svoje darove i uvodi me u svu Istinu! Uništi Bože u meni sve što nije po Božjoj volji i svetom vatrom ljubavi u mom srcu ispiši svoje boli, da se u svojim bolima odmorim na Tvom srcu, da iz njega crpim snagu i mir. Neka se sav svijet stavi pod zaštitu Tvoje Predragocjene Krvi, i svi ljudi spoznaju da pravi mir samo od tebe dolazi. Neka nam u srcima uvijek gori riječ koju smo danas čuli „Nikada nitko nije ovako govorio!”
Uvjeti za dobivanje potpunog oprosta u JUBILEJSKOJ GODINI 2025. – HODOČASNICI NADE
- Pobožno hodočastiti na sveta jubilejska mjesta oprosta.
- Ispovjediti se.
- Sudjelovati na svetoj Euharistijski i primiti svetu pričest.
- Izmoliti Oče naš, Zdravo Mariju i Vjerovanje na nakanu Svetoga oca Pape.
Ovdje možete preuzeti cijeli križni put:
