(Druga vazmena nedjelja)
Evanđelje, Iv 20,19-31:
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Homilija:
Vjera u uskrsnuće rađa se u susretu s uskrsnulim Gospodinom. Uskrs nije ideja do koje bi se došlo ljudskim umovanjem. Nije ni filozofsko-teološka teorija, koju bi se više ili manje argumentima moglo dokazati. Niti je samo povijesna činjenica manje ili više pouzdana. Uskrs je bitno u sebi susret. Upravo takvim ga evanđelisti u svojim izvještajima opisuju. To je susret pojedinca ili zajednice s uskrslim Isusom, koji zahvaća u sam temelj života i mijenja ga iz korijena. Otvara ga za puninu blaženstva.
Današnje misno evanđelje donosi Ivanov opis susreta uskrsnulog Isusa s učenicima, najprije bez Tome a kasnije s Tomom. Tekst je zapravo kateheza koja ima za cilj pomoći nam da sami po vjeri doživimo autentično iskustvo susreta s uskrslim Gospodinom. U tu svrhu je potrebno posvetiti osobitu pažnju pojedinim dijelovima.
Susret se događa na Isusovu inicijativu. Uskrsli Isus sam dolazi i pokazuje se svojima. Učenici su u strahu od Židova bili zatvorili vrata. Njihov život učahuren je u strah, zarobljen u sjenu smrti. Njihove misli i pogledi opterećeni su užasnim prizorima Isusove muke i smrti. Isus dolazi kroz zatvorena vrata među njih i staje u sredinu. On dolazi u njihov strah i tugu, u njihovu zatvorenost i izbezumljenost. Dolazi i u njihovu razočaranost nad samima sobom. Znamo, svi su ga bili napustili osim Ivana, a neki čak i zatajili. Prije smrtni on je bio u središtu njihova života. Za njim su se uputili, jer su u njemu vidjeli ispunjenje svojih najdubljih čežnji. Međutim, nisu ustrajali kada je bilo najteže. Napustili su ga. I od tada su ostali zarobljeni u strah.
Isus im najprije daje mir. Mir je najdublja potreba čovjekova bića. Jedino istinski mir, mir srca i duše, može stvoriti temelj za pravu radost i omogućiti život dostojan čovjeka. Takav mir čovjek, očito je, ne može sam sebi priskrbiti. On je dar neba, dar Uskrsa. Uskrsli Krist ga donosi.
Isus zatim učenicima pokazuje svoje rane. Time dokazuje da je on isti onaj koji je na križu pribijen. Njegove rane, koje su podsjetnik na njegovu užasnu muku i smrt, i kao takve bile izvor straha i nemira za njegove učenike, sada postaju znak pobjede, izvor nadnaravnog mira i radosti. Prorok Izaija u nagovještaju Isusove muke navodi da je on za naše grijehe proboden, da je na njega pala kazna za naše grijehe i da nas njegove rane iscijeliše, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Prema tome, križ Kristov je neodvojiv od njegova uskrsnuća. Isusa ćemo susresti kao Uskrslog kada ga i na križu prepoznajemo kao svog Spasitelja. Odnosno kada shvatimo da je grijeh najveći neprijatelj našega mira i da ga je Krist na križu uništio.
Susret s Uskrslim se događa prvoga dana u tjednu. To je nedjelja, za nas novi dan Gospodnji. Ovdje otkrivamo najdublji smisao nedjelje kao dana pridržanog za sakramentalni susret s uskrsnulim Kristom u euharistijskom slavlju. Nedjelja je za nas prvi dan u tjednu, a ne posljednji. S nedjeljom, odnosno s iskustvom susreta s uskrslim Isusom, valja nam započinjati svoj tjedan i sve ono što u tjednu živimo. Nedjeljna euharistija nudi nam susret s Uskrslim koji čini novi temelj i novu perspektivu čovjekovom životu. To je ponajprije susret mira, koji čovjeka ispunja Duhom Svetim, susret koji ga u temelju mijenja i čini od njega novo stvorenje. Kao što je pri stvaranju svijeta i čovjeka sedmi dan bio izvor svetosti i blagoslova za sve stvoreno te slika konačnog zajedništva Boga i čovjeka u vječnosti, tako je sada nedjelja, dan uskrsnuća, kao prvi dan u tjednu, izvor iskustva novog života oslobođenog raspadljivosti i smrtnosti. Susret s Uskrsnulim novo je stvaranje čovjeka za vječnost, koje se već sada sakramentalno može iskusiti sudjelovanjem u euharistijskom slavlju. Pisac Knjige Otkrivenja nam zato Isusa predstavlja kao Prvog i Posljednjeg, kao Živog koji je bio mrtav i koji će živjeti u vijeke vjekova, i ima ključeve Smrti i Podzemlja (drugo čitanje).
Uskrsli Isus zatim daje učenicima poslanje. Prizor iz prvog čitanja, u kojem apostoli snagom uskrslog Krista čine mnoga znamenja, liječe bolesne i oslobađaju opsjednute, dio je izvještaja Djela apostolskih o djelovanju prve Crkve. On je povijesni izvještaj, ali nama može poslužiti kao slika konačnog oslobođenja čovjeka od svakoga zla prema kojem nas vodi Kristova Crkva. To je njezino poslanje i u tom poslanju smo svi pozvani sudjelovati. Svaki Kristov vjernik treba postati uskrsni vjernik te svijetu naviještati slobodu od grijeha i novi život u imenu Isusovu. Doživljaj svoje vjere kao poslanja može nam tako biti najbolji lakmus koliko smo istinski zahvaćeni Uskrsom i koliko je naš život tim susretom dobio novu dimenziju, dimenziju neraspadljivosti.
Toma prvi put prvoga dana u tjednu nije bio s učenicima. I ostao je uskraćen za iskustvo susreta s Uskrslim. Njegovi drugovi mu nastoje predočiti svoje iskustvo. Oni vrše svoje poslanje: naviještaju uskrsnuće. Toma im ne vjeruje. Njega to još ne dotiče. Život mu ostaje zatvoren u sumnji i nevjerici, bez uskrsne otvorenosti prema vječnosti. On nije doživio susret s uskrsnulim Isusom i zato traži dokaze. Nekako se ipak daje nagovoriti. Nakon osam dana, to znači idućeg prvog dana u tjednu, on je u zajedništvu s ostalim Isusovim učenicima. Tada susreće uskrslog Isusa i to iskustvo mijenja ga u potpunosti. On sada priznaje da je Isus Gospodin i Bog. Toma izriče najkraću ispovijest vjere prve Crkve.
Nedjeljno euharistijsko zajedništvo Isusovih učenika privilegirani je trenutak u kojem je svakome od nas već sada moguće otajstveno doživjeti susret s uskrslim Gospodinom te tako svom životu priskrbiti uskrsnu novost i u njoj pravi mir i radost.
