Presv. Trojstvo, godina C
Evanđelje: Iv 16,12-15:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Homilija:
Ljudi su oduvijek i u najvećoj većini vjerovali u postojanje božanskog bića, jednog ili više njih. Taj božanski svijet različito su razumijevali te različitim molitvenim i obrednim praksama pokušavali stupiti u odnos s njime. Na to ih je nagonilo iskustvo nemoći i straha, koje mi ljudi osjećamo pred životnom zbiljom prepunom zla, nasuprot koje je potreba za istinom, mirom i ljubavlju, koja je duboko usađena u naše biće. O tome u kakvog boga ili bogove vjeruje i koliko čvrsto u njih vjeruje uvelike ovisi cjelokupni život čovjeka, jednako pojedinca kao i zajednice.
Na sličan način na koji vjera utječe na život ljudi, utječe i nevjera. A ona, baš kao i vjera, uvijek polazi od sasvim određene slike boga u kojeg ne vjeruje. Tako se može kazati da je uzrok nevjere zapravo vjera u boga koji ne postoji.
Mi kršćani imamo doista poseban pogled na Boga. On se temelji na biblijskoj objavi. Štoviše, mi vjerujemo da nam kroz Bibliju sam Bog govori o sebi. Zato je Biblija za nas Sveto pismo. Nije je lako čitati, baš zato jer govori o Bogu koji je u konačnici neizreciv.
U središtu naše biblijske vjere nalazi se nama nikada do kraja shvatljiv misterij koji je Crkva izrazila u dogmi da je Bog istovremeno Jedan i Trojstvo, da je Jedan u božanstvu i Trojica u zajedništvu osoba Oca, Sina i Duha Svetoga.
U današnjem evanđelju čuli smo kako Isus, kada učenicima obećava dolazak Duha Svetoga, kaže: „On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je.“ Ovo o čemu Isus govori, što je primio od Oca i predao svojim učenicima, a oni tek po Duhu Svetom mogu pravo razumjeti, nije ništa drugo nego Božja ljubav. Ona je temelj naše vjere u trojedinoga Boga. Bog je ljubav, to je konačni i najvažniji izričaj Biblije o njemu. Upravo zato jer je Bog savršena ljubav, on može u sebi biti takav, Jedan i Trojica, što je našem ljudskom razumu nepomirljivo.
U Bogu Ocu ta ljubav je izvor našega života. Nebeski Otac nas je stvorio na svoju sliku. U nama je njegov dah života. Mi smo njegovi sinovi i kćeri. Stvorio nas je, jer je Otac, da budemo sudionici njegova božanskog zajedništva ljubavi. Sve to nam objavljuje Sveto pismo već na prvim stranicama.
Međutim, tom izvornom Božjem planu s čovjekom se ispriječio grijeh. Prvotno zajedništvo grijehom je razoreno i čovjeka predodredilo za smrt, za neživot. Ali Bog, naš nebeski Otac, s time se ne miri. Po svome božanskom Sinu Isusu on nas izbavlja od grijeha i smrti. Svojom žrtvom ljubavi Sin uklanja smrt, tu pregradu razdvojnicu koja se između nas i Boga ispriječila. Na taj način on nam do kraja objavljuje Božju ljubav, počelo Božjeg zajedništva i djelovanja. Božja ljubav je ona mudrost o kojoj govori Knjiga Mudrosti (prvo čitanje), a koja se u Isusu utjelovila i prebivala među nama. Po Duhu Svetom ona se izlijeva u nas te djeluje kao mudrost i snaga da možemo Boga upoznati, upoznati njegovu ljubav, povjerovati joj i na nju uzvratiti (drugo čitanje). Drugim riječima Duh Sveti je onaj koji nas nadahnjuje i jača da možemo razumjeti objavu Božje ljubavi koju nam je svojim životom objavio Isus Krist. Pristajući vjerom na tu ljubav mi joj se otvaramo i od nje živimo.
U zajedništvo s trojedinim Bogom mi ulazimo po krštenju. Za to se krštavamo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Budući da i nakon krštenja ostajemo označeni slabošću grješne ljudske naravi, Bog nam je dao druge sakramente da po njima možemo krsnu milost obnavljati i jačati. Naravno, temelj svega je naša vjera.
Međutim, u vjeri u Boga kojeg nam Isus objavljuje mi ljudi, također zbog svoje ljudske ograničenosti, nužno nailazimo na poteškoće. Nije lako vjerovati u spasenje po križu, u uskrsnuće. Jednako tako nije lako ljubiti Boga i bližnje na način na koji nas je Isus pozvao. A on podrazumijeva bezuvjetnu ljubav, opraštanje, žrtvu… Upravo zato on kaže učenicima: „Još vam imam mnogo kazati, ali sada ne možete nositi.“ Pravo razumjeti Isusa, pravo vjerovati u Boga Oca kojeg nam on objavljuje, pravo i odvažno živjeti ljubav po uzoru na onu koju je on na križu posvjedočio, ljubav koja ne odustaje niti od neprijatelja, to nije moguće bez mudrosti i snage koju daje Duh Sveti, Duh ljubavi Oca i Sina. A on je izlijeva u naša srca bez mjere. Pitanje je samo koliko mi svoja srca činimo čistima i svetima kako bi se ta Božja ljubav u nama mogla nastaniti.
