Ne stvara nama problem ono što znamo, nego ono što znamo a nije točno!
Koliko smo svi u potrazi, ustvari u potrebi, za višim štovanjem nečega, materijalnog ili nematerijalnog, govori činjenica da je ateistička ikona Auguste Comte napravio oltar od fotelje na kojoj je sjedila njegova simpatija do koje nikako nije mogao doprijeti u ljubavnom smislu. Sa njezinog stajališta su bili samo prijatelji. Siroti Auguste je nakon njezina odlaska iz njegovog života redovito prinosio cvijeće svom oltaru.
Žustro se borio svojim perom protiv kršćanske misli, uglavnom katoličke, i organizirane religije općenito.
Paradoksalno je njegovo uzdizanje čovječanstva ali preziranje pojedinca, koje i dovodi do kulture štovanja postignuća društva ali preziranje izvora društva, a to je tradicionalna obitelj.
Sa svojim je istomišljenicima, bilo predhodnicima, suvremenicima ili onima koji su se nakon njegove smrti zakačili na njegov nauk, svjesno ili nesvjesno, stvorio kulturu smrti.
U ovom sjajnom djelu autori traže uzroke za ovakve posljedice. Kroz odrastanje, mladost, obrazovanje, obiteljske odnose i mnoge druge biografske crte ateističkih ikona od Nietzschea preko Darwina, Marxa, Engelsa, Comtea pa do 20. stoljeća i Singera, Margaret Mead itd.
Ako Vas zanimaju izvori i tokovi misli koji su doveli do seksualne revolucije, legalizacije pobačaja, poticanja eutanazije, istospolnih brakova itd., ovo nam štivo Donalda de Marca i Benjamina Wikera, značajnog naslova ARHITEKTI KULTURE SMRTI, objašnjava mnogo toga, a mi ga srdačno preporučamo.
