VI. nedjelja kroz godinu, godina C
Evanđelje (Lk 6,17.20-26):
Evanđelje: Lk 6,17.20-26
Blago vama, siromasi! Jao vama, bogataši!
U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Homilija:
Najdublja težnja čovjekova bića je težnja za srećom, za blaženstvom. Utkana je u svaku poru našega bića. Svaki naš voljni čin, kao i onaj nagonski, nesvjesni, u dubokoj pozadini motiviran je njome. Zbog toga je najveća mudrost otkriti put blaženstva.
Uvijek, u svim vremenima i na svim prostorima, postojali su brojni učitelji koji su nudili svoje odgovore kako postići blaženstvo. Uglavnom su to činili iz neke osobne koristi, radi časti, vlasti i bogaćenja. I danas je tako. Osobito putem medija svakodnevno doživljavamo pravu invaziju najrazličitijih prodavača blaženstva. To su političari, trgovci, ideolozi, filozofi, astrolozi, vidovnjaci, vračari, iscjelitelji, terapeuti, zabavljači, treneri samopomoći, duhovni prosvjetitelji i slični. Ova šarolikost najbolje pokazuje kako je teško pronaći put blaženstva i kako je o tome jako puno zabluda među ljudima.
Sveto Pismo, po kojem vjerujemo da nam sam Bog progovara, također je knjiga koja izlaže svoj nauk o blaženom životu. Ono nam otkriva da je Bog već kod stvaranja čovjeka predodredio za blaženstvo kod sebe u nebesima. I to ne samo za polovično ili privremeno blaženstvo, nego za puninu blaženstva i za svu vječnost. Sv. Pavao piše da nas je Bog još prije postanka svijeta sebi izabrao da budemo sveti i bez manje pred njim, u ljubavi nas predodredio za božansko sinovstvo (Ef 1,4-5). Međutim, kada je čovjek, oholo zaluđen darovanom slobodom, prezreo božansku volju i blaženstvo potražio u grijehu, pa ostao gol, bijedan i nesretan, Bog ga nije odbacio već mu milosrdno pritječe u pomoć da ga vrati u svoje blaženo zajedništvo. Bog u svojoj ljubavi nas ljude nikada ne napušta. Uvijek nam iznova nudi samoga sebe, kako bismo u zajedništvu s njime otkrili blaženstvo života. I to je, možemo slobodno kazati, središnja tema Svetoga pisma. Ona je osobito izražena u misnim čitanjima ove nedjelje.
Prvo čitanje donosi riječi proroka Jeremije, za koga je blažen čovjek onaj koji se pouzdaje u Gospodina, a proklet onaj koji se uzda u samoga sebe i u svoje krhke snage te svoje srce odvraća od Boga. U misnom psalmu se kaže da je blažen čovjek koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grješničkom i ne sjeda u zbog podrugljivaca, nego uživa u Zakonu Gospodnjem. U drugom čitanju sv. Pavao, iako izričito ne koristi riječ blažen, izlaže srž kršćanskog nauka o blaženom životu. On je u vjeri u uskrsnuće Kristovo po kojem ćemo i mi uskrsnuti. Kada tako ne bi bilo, kaže sv. Pavao, da Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera i mi bismo bili najbjedniji od svih stvorova. Konačno u misnom evanđelju slušamo Isusa koji izriče četiri blago vama i, njima nasuprot, četiri jao vama. Blago vama upućuje siromasima, onima koji gladuju, plaču i koji će zbog njega biti progonjeni. Njima jamči nagradu na nebesima. Jao vama upućuje bogatašima, onima koji su siti, koji se smiju i koje svijet hvali. Njih upozorava da će gladovati, jadikovati i plakati… Slično kao i kod blaženstava, prvo je temeljno, a ostali jao su njegove varijante. Izravni govor, blago vama i jao vama, naglašava sudbonosnu važnost izrečenog.
Jeremijino i Pavlovo blaženstvo nam je, vjerujem, lako razumljivo. Oni pozivaju na vjeru u Gospodina, odnosno u Isusa Krista i njegovo uskrsnuće, što treba biti temeljni oslonac našega života. Međutim, pred Isusovim blaženstvima se lako možemo naći zbunjeni. Ona su sasvim protivna onomu što mi ljudi držimo potrebnim za blažen život. Mi ćemo kazati blago onima koji imaju, koji su zdravi, koji se ne moraju mučiti, trpjeti progone i zlostavljanja, koji su uspjeli u svojim naumima, koje ljudi hvale i poštuju… Znače li Isusove riječi da se trebamo odreći svega lijepog i ugodnog ovdje na zemlji, svakog uspjeha i blagostanja, te se učiniti bijednicima i prosjacima, samo zato da bismo ugodili Bogu i zavrijedili blaženstvo u nebu? Nije li proturječno kazati: blago tebi ako si siromah, gladan, žalostan i progonjen, a jao tebi, ako si bogat, sit, ako se smiješ i ljudi te hvale?
Ovaj Isusov govor moramo razumjeti kao poziv učenicima na temeljno životno opredjeljenje. Svi mi, svaki čovjek, nalazi se pred izborom između dva životna puta. Prvi je oslanjanje na Boga. To je put evanđeoskog siromaštva koji vodi u blaženstvo. Drugi put je oslanjanje na zemaljska dobra. To je put sebičnog zgrtanja i posjedovanja zemaljskog blaga, koji vodi u umiranje i smrt. Ovaj izbor je prisutan u srži svakog izbora koji činimo. Svaka odluka koju donosimo, pa i ona najmanja, u konačnici se svodi na ovaj izbor. I na kraju ima za posljedicu blaženstvo ili nesreću. Isus nas sve želi upozoriti kako je to ozbiljan izbor, kako se lako čovjek zaboravi i zanese lažnim blaženstvima pa na kraju završi nesretno.
Što znači opredijeliti se za put evanđeoskog siromaštva? Svakako to ne znači prijezir prema zemaljskim dobrima i odustajanje da ih stječemo. Nije potrebno učiniti se beskućnikom i prosjakom, te se neodgovorno prepustiti sudbini kakvog probisvijeta, da bismo ispunili ovaj Isusov zahtjev i bili blaženi. Nije zlo stjecati i uspjeti u životu. Štoviše, Bog nas nije stvorio za siromaštvo i bijedu, već za puninu blaženog života. I upravo zato nam upućuje ove riječi. Napast je svakog posjedovanja zemaljskih dobara da sve svoje pouzdanje stavljamo u njih, pa da zanemarimo Boga i naše vječno spasenje. Poziv na siromaštvo je poziv da blaženstvo života niti ovdje na zemlji ne tražimo u zemaljskim dobrima, kolikogod ih imali ili nemali, jer ga u njima nećemo pronaći. Da ne dopustimo da ta dobra zarobe naše srce, da ga sebičnost i pohlepa ne uguše, te ono postane nesposobno za pravu ljubav, u kojoj je jedino istinsko blaženstvo.
Zemaljska dobra su vrijedna. Ona su dar Božji i u određenoj mjeri nužna za život. Ali jao onome koji ih pretvara u svoje idole i u njima traži blaženstvo života. Takav će se nužno nasukati na svoje zablude te u plaču i gladi za istinskim blaženstvom spoznati njihovu ispraznost. Stoga Isusove riječi „jao vama…“ ne smijemo shvaćati kao prijetnje onima koji su bogati i uspje. One su izraz njegove žalosti nad takvim ljudima. Isus žaluje za svima koji su pored istinskog puta blaženstava, koji je, istina, uzak i traži žrtvu, ali jedini koji vodi u život, odabrali lakši i široki put koji vodi u propast. Njemu je žao svakoga tko je slijep i u svojoj sljepoći se okreće zabludama i grijesima, a njemu ne dopušta da ga izbavi.
Nasuprot takvima su evanđeoski siromasi. Oni cijelo svoje biće žele ispuniti ljubavlju. I radi toga sva zemaljska dobra, sve što posjeduju, stavljaju u službu ljubavi. Srž evanđeoskog siromaštva je posjedovati u ljubavi. Svako drugo posjedovanje je robovanje. Samo ljubav daje smisao i konačnu svrhu našem životu. A u svijetu u kojem caruju taština, pohlepa i laž, opredjeljenje za ljubav gotovo nužno dovodi do iskušenja, sukoba, patnje, boli, žalosti, pa i progona… Međutim, tko vjeruje u snagu ljubavi, taj će sve to lako podnijeti. Blago onomu koji to razumije i prihvati.
Isus svoja blaženstva upućuje svim svojim učenicima, svima nama. Svi koji ga slušaju i očekuju od njega da im posreduje kraljevstvo Božje, pozivani su na put blaženstava. Ova blaženstva su prije svega program Isusova života. U njima je sažetak cijeloga njegova puta kojim sam ide i na koji nas poziva. Ona su ključ za razumijevanje svih njegovih govora, prispodoba, čudesnih djela, susreta, razgovora, sukoba i, konačno, njegove žrtve na križu. On je evanđeoski siromah, jer je potpuno predan volji Očevoj da izvrši djelo spasenja. Žalostan je zbog tvrdoće ljudskih srca. Gladan je naše vjere jer nam po njoj želi podariti blaženstvo života. Progonjen je i ubijen zbog svoje vjernosti Bogu koja je uznemirila ohola i licemjerna srca moćnika. Međutim, njegovo uskrsnuće jamstvo je istinitosti njegovih blaženstava. Blago nama koji mu vjerujemo. Iako zbog svoje vjere s njime sada trpimo, žalostimo se i gladujemo, njegova pobjeda naša je utjeha i snaga.
