Pitanje anonimnog korisnika:
“Poštovani, imam pitanje vezano uz uvjete za krizmanu kumu. Zaručena sam i planiram biti kuma na krizmi u 5. mjesecu, međutim, svećenik iz župe u kojoj će se obaviti krizma ne dopušta da budem kuma jer navodno živim sa zaručnikom, što nije točno. Iako sam zaručena, oboje živimo odvojeno u svojim stanovima. Uz to, dobila sam posvjedočenje iz svoje župe, dok svećenik iz župe gdje će biti krizma traži samo potvrdnicu, a ne posvjedočenje. Također, primijetila sam da svećenik iz te župe dopušta osobama koje su crkveno vjenčane, a žive s novim partnerima, da budu krizmanim kumama. Molim Vas za pojašnjenje razloga ovakvih različitih pristupa i mogućnosti da ipak budem krizmana kuma. Hvala unaprijed.”
Odgovor svećenika:
Kada je riječ o kumstvu pri krizmi ili krštenju, Crkva postavlja jasne uvjete:
„Da bi netko mogao preuzeti službu kuma, potrebno je… da vodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom.”
(Zakonik kanonskoga prava, kan. 874 §1, toč. 3)
Potvrda sposobnosti za kumstvo
Uobičajeno je da osoba koja želi biti kum ili kuma zatraži posvjedočenje iz svoje župe. To posvjedočenje znači da dotična osoba ispunjava uvjete i živi kršćanskim životom. Svećenik koji vodi pouke za krizmu ili krštenje ima pravo dodatno razlučiti, ali ne može proizvoljno mijenjati kanonske uvjete.
TKO MOŽE BITI KUM NA KRŠTENJU ili KRIZMI?
a) katolik sa navršenih 16 godina života;
b) treba biti kršten, pričešćen i krizman;
c) kum ne može biti tko je samo civilno vjenčan nego mora biti i crkveno vjenčan i krizman;
(moguće je vjenčati se bez svete potvrde – krizme, ali će vas svećenik upozoriti da nećete moći biti kum na krštenju i krizmi dok ne primite sakrament svete potvrde)
d) kum ne može biti tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u vanbračnoj zajednici (činjenica da je povrijeđen sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta)
e) kum ne može biti tko živi zajedno nevjenčano (npr. kršćanski mladić i djevojka koji žive zajedno prije crkvenog vjenčanja) sve dok ne sklopi sakrament svete ženidbe
(činjenica da nedostaje sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta)
f) kum treba provoditi život u skladu sa katoličkom vjerom i crkvenim naukom
g) otac i majka ne mogu biti kumovi svome djetetu.
NOTA BENE: Sve ovo ne odnosi se na vjenčanja jer na vjenčanjima nisu kumovi, već svjedoci. Za svjedoke Crkva jedino traži da budu punoljetni (18 godina). Tako kršćanskoj ženidbi može svjedočiti svatko: rastavljen, Musliman, Pravoslavac, ateist, agnostik, zaručnik koji već živi sa svojom zaručnicom iako još nisu crkveno vjenčani… Svjedok prema mladencima nema nikakvih obaveza – što kod kumstva nije slučaj.
U praksi se često događaju nesuglasice između župnika: jedan svećenik ne dopušta kumstvo osobi dok drugoj dopušta kumstvo iako i jedni i drugi žive u stvarno neregularnim okolnostima. To stvara sablazan i osjećaj nepravde među vjernicima.
„Potrebna je pastoralna mudrost, pravednost i dosljednost.”
(Amoris laetitia, 308)
